HODOČAŠĆE U GVOZDANSKO

Misno slavlje u spomen na 448. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko, te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine, bit će održano u nedjelju 11. siječnja  2026. u 11 sati, u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu će predvodit požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem i uz nazočnost predstavnike braniteljskih i povijesnih udruga te hodočasnika iz cijele Hrvatske. Nakon mise slijedi mimohod i komemoracija žrtvama.
Tristo hrvatskih junaka. Pedesetak vojnika Zrinskih. Dvjestopedeset seljaka i rudara. Žene i djeca. Ljudi bez zaliha, bez baruta, bez nade u pomoć. Samo s onim što nitko nije mogao uzeti, srcem i odlukom. Nasuprot njima stajalo je deset tisuća Turaka, vlaške čete, sve što je dolazilo s istoka.
Ferhat-paša poslao im je izaslanika. Ponudio je slobodu. Rekao je da odu, da će im biti pošteđeni životi. Ali Gvozdansko se ne predaje. To nije bilo pitanje prkosa, nego zavjeta.
Noći su bile smrznute. Hladnoća je ubijala brže od mača. Konji su ugibali, drveće je pucalo, a tijela su se gasila polako, bez jauka. Ipak, strah se uvukao u turske redove. Jer gledali su nešto što se ne može slomiti, ljude koji stoje do kraja, svjesni kraja.
U siječnju 1578. započela je posljednja etapa bitke. Tri dana branitelji su odbijali napade. Baruta više nije bilo. Daljnji otpor postao je nemoguć. Trinaestog siječnja, nakon sto dana opsade, Turci su konačno ušli u utvrdu.
Unutra nisu zatekli pobjedu. Zatekli su smrt. Mrtve i ranjene hrvatske branitelje posvuda. One koji su preživjeli bili su izgladnjeli, promrzli, s ozeblinama. Nitko nije kleknuo. Nitko nije pobjegao.